Osnovna škola "Rikard Katalinić Jeretov" Opatija

Ove nastavne godine PŠ Ičići (1.,2.i 3.razred sa svojim učiteljicama) planirali su pomalo ambiciozno, ali na kraju ne i nemoguće. Učenici područne škole često svoju izvanučioničku nastavu odrađuju i obilaze pješice kroz kraj u kojem žive kako bi primjetili promjene kroz godišnja doba, a time smanjili troškove prijevoza koji nam ponekad nije nužno potreban. U malu torbu samo treba vodu staviti, za ruke se uhvatiti i krenuti. Od devetog mjeseca četiri smo puta bili pješice u Opatiji, dva puta do Lovrana i devet puta do Ike. Koristili smo obalnu šetnicu, udisali zrak prepun besplatne aerosoli. Na kraju smo zbrojili 42583 koraka. Što bi bilo 32km i 756m.

Do vrha Učke (Vojak) iz Ičića je potrebno 10km. Izračunajte sami, mogli smo se popeti, spustiti i opet popeti na Vojak. Mi smo ponosni. Na ovakav način može se vidjeti da je svaki korak bitan, mali ili veliki, a naša prekrasna priroda i boravak u njoj neprocjenjivo.

Ove nastavne godine PŠ Ičići (1.,2.i 3.razred sa svojim učiteljicama) planirali su pomalo ambiciozno, ali na kraju ne i nemoguće. Učenici područne škole često svoju izvanučioničku nastavu odrađuju i obilaze pješice kroz kraj u kojem žive kako bi primjetili promjene kroz godišnja doba, a time smanjili troškove prijevoza koji nam ponekad nije nužno potreban. U malu torbu samo treba vodu staviti, za ruke se uhvatiti i krenuti. Od devetog mjeseca četiri smo puta bili pješice u Opatiji, dva puta do Lovrana i devet puta do Ike. Koristili smo obalnu šetnicu, udisali zrak prepun besplatne aerosoli. Na kraju smo zbrojili 42583 koraka. Što bi bilo 32km i 756m.

Do vrha Učke (Vojak) iz Ičića je potrebno 10km. Izračunajte sami, mogli smo se popeti, spustiti i opet popeti na Vojak. Mi smo ponosni. Na ovakav način može se vidjeti da je svaki korak bitan, mali ili veliki, a naša prekrasna priroda i boravak u njoj neprocjenjivo.

Ove nastavne godine PŠ Ičići (1.,2.i 3.razred sa svojim učiteljicama) planirali su pomalo ambiciozno, ali na kraju ne i nemoguće. Učenici područne škole često svoju izvanučioničku nastavu odrađuju i obilaze pješice kroz kraj u kojem žive kako bi primjetili promjene kroz godišnja doba, a time smanjili troškove prijevoza koji nam ponekad nije nužno potreban. U malu torbu samo treba vodu staviti, za ruke se uhvatiti i krenuti. Od devetog mjeseca četiri smo puta bili pješice u Opatiji, dva puta do Lovrana i devet puta do Ike. Koristili smo obalnu šetnicu, udisali zrak prepun besplatne aerosoli. Na kraju smo zbrojili 42583 koraka. Što bi bilo 32km i 756m.

Do vrha Učke (Vojak) iz Ičića je potrebno 10km. Izračunajte sami, mogli smo se popeti, spustiti i opet popeti na Vojak. Mi smo ponosni. Na ovakav način može se vidjeti da je svaki korak bitan, mali ili veliki, a naša prekrasna priroda i boravak u njoj neprocjenjivo.