2020-05-26 11:02:03

Intervju s autoricom knjige "Demon školske knjižnice" Moreom Banićević

Dobar dan! Prije svega želimo Vam zahvaliti što ste pristali na razgovor s nama i što ćete izdvojiti malo vremena kako biste odgovorili na našu radoznalost. Mi smo članice čitateljskog kluba OŠ RKJ Opatija, a zovemo se „Zmajevi – čuvari knjižnice“. Trenutno nas je 5 (Anja, Katja, Antea, Viktoria i Melita i naravno, knjižničarka Iva). Čestitamo na nagradi "Ptičica" po izboru Dječjeg žirija nagrade "Grigor Vitez", u kategoriji za najbolji roman u 2019. godini za roman "Dvojnici u tami". No, polako da krenemo na pitanja.

Prvo želim pozdraviti male čitatelje i knjižničarku te zahvaliti na čestitkama  Sretna sam što naša škola ima svoj vlastiti čitateljski klub!

1. Je li vam ovo prvi susret s čitateljskim klubom online?

Do sada sam imala mnogo susreta s čitateljskim klubovima, ali isključivo uživo.

2. Koliko ste knjiga napisali do sada i kakvog su žanra?

Napisala sam nekoliko proznih tekstova od čega su tri romana za djecu. Volim pisati prozu i u njoj se poigravati s onim nadrealnim, nestvarnim. S druge strane, knjige koje sam napisala za djecu za djecu avanturističke su priče s elementima horora, fantastike i detektivskoga romana. 

 

3. Dobitnica ste nagrade "Ptičica" i pohvale nagrade "Grigor Vitez" za 2019. godinu za popularizaciju žanra fantastike među mladima. Kakav je osjećaj kada ste saznali da ste dobitnica prestižne nagrade?

Nagrada "Grigor Vitez Ptičica" jako me razveselila, pogotovo kad mi je rečeno da mi ju je dodijelio dječji žiri. Njihova mi je povratna informacija od izuzetne važnosti jer djecu držim najiskrenijim i najneposrednijim čitateljima. Mislim da je autore najviše strah djece-čitatelja koji su vrlo izravni u iskazivanju svojih dojmova. Što se tiče pohvale žirija, drago mi je da se tiče promicanja žanra fantastike među mladima jer se takve knjige kod nas uglavnom prevode.

4. Koliko vam je vremena trebalo da napišete i objavite knjigu? Zanima nas sam proces pisanja.

Za svaku knjigu mi je trebalo nekoliko tjedana. Pišem relativno brzo, ali mi to zahtijeva jako puno koncentracije, što znači da ću biti za računalom od jutra do mraka i tada ne dam nikome da me smeta. 

5. Pišete li trenutno novu knjigu?

Počela sam pisati novu, ali mislim da će ipak morati pričekati do ljeta. Također se radi o avanturi s elementima horora i fantastike, samo što ovoga puta ona nije nastavak prva tri romana.

6. Možete nam reći nešto više o trenutku kada ste se odlučili na pisanje knjiga za mlade?

Sve je započelo kao igra i nisam namjeravala pisati za djecu i mlade, već sam se bavila idejom prvoga romana. Pisala sam nešto za što sam mislila da bih i sama voljela pročitati da sam dijete. Tijekom nastajanja priče, odlučila sam priču pokloniti djeci za čitanje. 

7. S koliko ste godina počeli pisati? Jeste li i kao djevojčica pisali?

Jesam. Počela sam pisati kao dijete, to su tad bile kratke priče i ponekad pjesme. Sa svojih sedamnaest godina uhvatila sam se pisanja većih pripovijedaka, iako njih nisam nikad ni pokušala izdati.

8. Kako sadašnja situacija s karantenom utječe na vašu kreativnost i pisanje?

S obzirom na to da se nastava i dalje odvija, pa makar online, ne daje mi dovoljno vremena da se zatvorim i bacim na pisanje. U bilješkama imam početak i nacrt koje ću razviti tek kad budem mogla posvetiti se samo tome. 

9. Možete nam reći kako je došlo do ideje o pisanju ove knjige?

Ideja o Demonu razvila se postepeno, još 2012. godine, kad mi je palo na pamet kako bi bilo super "dopisivati se" putem knjiga. Onda sam se htjela zabaviti i s glagoljicom te napraviti knjigu igrajući se s našom mitologijom na kojoj se temelji svijet iz romana, iako sam mnogo toga izmijenila za potrebe priče. Glagoljica mi je odlično poslužila kao pismo za šifriranje i dešifriranje, a i htjela sam djeci pokazati koliko je ona zapravo lijepa. Ispostavilo se da je na to publika dobro reagirala. Demon je dobio nagradu Sfera 2016. za objavljivanje u 2015. godini, i to mi je bila još jedna motivacija da nastavim pisati u tom smjeru. S druge strane, volim hororce, kako video igre, tako i filmove, pa sam u priču unijela i elemente strave. Demon školske knjižnice djelomično je blizak i mojem djetinjstvu, događa se u parku moje osnovne škole. Posebno se sjećam događaja u kojem je gorjela školska knjižnica te iste škole – tada mi je bilo jezivo promatrati kako dim suklja kroz njezine prozore. Mislim da je jasno da sam ostavila dio tog straha među stranicama knjige.

10. Znamo i da postoji i drugi dio knjige. Neki od nas su ga pročitali, a neki upravo to rade. Možemo li očekivati i nove nastavke?

Da, treći nastavak je odavno spreman i trebao bi izići na jesen. Zove se Tragovima Crnog Petra i zaokružuje cijelu priču.

11.Kada smo čitali knjigu nismo naišli na posvetu. Možete nam otkriti kome je knjiga posvećena?

Ne znam koji bi bio odgovor na to pitanje. Možda bi bilo najtočnije reći da je knjiga posvećena djeci.

12. Zašto ste odabrali broj 7 kao broj potrebnih duša? Je li Vam to najdraži broj možda?

Zapravo, najdraži broj mi je 13! Rođena sam na petak trinaesti i to mi je sretan broj :-D Broj sedam ima svoje mitološko značenje, a odgovara mi i uz priču. Originalno je šest prijatelja kojima se pridružuje i sedmi, a to je mali Antonio.

13.Zašto baš demon, a ne neko drugo fantastično biće?

Demon iz knjige utjelovljuje zlo koje treba pobijediti najjačim silama, a to su ljubav, prijateljstvo i tolerancija. Ne treba zaboraviti i na znanje, koje je oduvijek bilo moćno oružje u borbi protiv "mraka". Demon školske knjižnice je nemoćan pred djecom koja njeguju navedene vrijednosti. 

14.U knjizi se spominju i dva romana pa nas zanima zašto baš ta dva romana?

Zato jer su neizostavan dio svake dječje knjižnice, drugim riječima, klasici koje uvijek treba čitati. Katkada ti klasici budu izvan našega vremena, ali to ne znači da bismo ih trebali preskočiti. Knjige poput Avanture Toma Sawyera i Heidi daju nam savršen uvid u prošlost, u živote neke druge djece, koja su živjela davno prije nas. Nije li to jedan savršeni mali vremeplov?

15. Znamo da imate pse i da ste velika ljubiteljica životinja. Jesu li psi u knjizi jer i vi imate pse?

Psi su u knjizi jer obožavam pse. Općenito volim životinje. Također, smatram da su one jako bitan dio naših obitelji i života uopće. Djeca iz priče poštuju životinje i lijepo postupaju prema njima jer ih to obogaćuje i čini boljim ljudima jednom kad odrastu. Ja imam Nuri i Grišu koje me jako vesele, iako me katkad gnjave dok radim. Ne vole kad pišem jer žele da se igram s njima, pa onda grickaju igračke s trubicom dok me ne izlude bukom. Katkad mi kradu papuče samo zato da bih trčala za njima. S njima najviše provodim svoje vrijeme. Često ih vodim na izlete u prirodu i u tim dugim šetnjama katkad dobivam nove ideje za svoje romane.

16. Koji vam je najdraži lik i zašto?

Mrklja! I sama volim izmišljati riječi, imena, prezimena, izvrtati riječi naopako, okretati ih i općenito se igrati njima. Mrklji svašta pada na pamet, njega nije briga što drugi misle, on je vrlo pozitivan lik iako izgleda svadljivo. 

17. Jesu li svi likovi plod mašte ili ima onih koji su stvarni?

Mislim da pisci uvijek unesu dašak stvarnoga u ono izmišljeno ili obratno. Shodno tome, svi likovi u sebi imaju djelić mojih najbližih ili mene same.

18. Imate li omiljeno mjesto na kojem pišete?

Moj radni kutak. Ondje je moje računalo, moje knjige, stripovi, pribor, bilježnice i sve što mi treba za rad. S prozora vidim lovor na čijem zelenilu odmaram oči nakon punog pisanja. Kada navečer pišem dok svi spavaju, ispod radnoga stola mi leži Griša, a Nuri hrče na obližnjem psećem krevetiću. 

18. Koja vam je najdraža knjiga?

Teško mi je izdvojiti najdražu knjigu za djecu, ali pokušat ću. To bi bile pripovijesti od Oscara Wildea. Ima nešto u njima što ih čini čarobnima kad ih čitaš i kao dijete i kao odrasla osoba.

19. Imate li savjet za nas koji volimo čitati, a i pisati?

Da nastavite činiti i jedno i drugo! Treba puno čitati jer nam knjiga pruža uvid u novi svijet šireći naše horizonte. Svakom knjigom postajemo bogatiji za jedno iskustvo. Slično je s pisanjem. Papir je podloga za puno ideja od kojih jedna može jednoga dana narasti u neku knjigu.

Hvala Vam što ste izdvojili vrijeme za nas i zadovoljili našu radoznalost. Želimo Vam ugodan ostatak dana.

Hvala vama na pitanjima i čitanju. Veliki pozdrav šalju vam Morea, Griša i Nuri!


Osnovna škola "Rikard Katalinić Jeretov" Opatija