Uz 100-tu obljetnicu rođenja i 70-u obljetnicu smrti Ivana Gorana Kovačića
Autor: Vlatka Crnković, 6. 3. 2013.
21. ožujka 1913.godine nitko u Lukovdolu nije bio svjestan kako se u njemu upravo rodio veliki čovjek, sin svog kraja i ponos domovine, Ivan Goran Kovačić. Već u prvim djelima ljubio je svoj kraj, ljepotu sela i ljudi s kojima je proveo bezbrižno djetinjstvo. Godine prolaze i on 1923. odlazi na daljnje školovanje u Karlovac gdje pohađa Karlovačku gimnaziju. Nakon toga odlazi u Zagreb, ali fakultet nije nikada završio, već se posvetio svome književnom radu. Radio je i kao novinar, no kada je postao svjestan političkih previranja u zemlji, 1942. , kao pravi sin domovine, odlazi u partizane. Ubijen je 1943. nedaleko Foče, a grob mu je do danas nepoznat i skriven od radoznalih pogleda, baš kako je i nagovijestio u svojoj poeziji.
Njegov opus počinje sretnim trenucima djetinjstva i pogledima na život. Kroz odrastanje sazrijevaju i njegova djela, prate njegove unutarnje nemire i borbe, tugu njegove zemlje koju je toliko volio i dao život za nju. I danas djela Ivana Gorana Kovačića žive u nama, pročitana i prepričana mnogo puta. Njegov rodni kraj i danas pomno čuva sjećanja u spomen-domu koji svi rado posjećuju.
I zato šaljem ovaj poziv svim slučajnim prolaznicima da posjete Lukovdol, da posjete spomen-dom, prošetaju tim živopisnim krajolikom. Možda vam se na tren učini da vidite zamišljena čovjeka koji sjetno ispisuje bilježnice u hladu voćke.
Samo vas molim dođite poštujući Goranovu želju širokog srca i otvorena uma: " Nitko da ne dođe do prijatelj drag , a kada se vrati , nek poravna trag. "
Napisala: Larisa Šimunić, 8.b
