Osnovna škola "Rikard Katalinić Jeretov" Opatija

Razgovor s nonom Ivanom Sušanj

                                   Poslati paket bratu u vojsku!

   Čim sam doznala da ću za školsku zadaću pisati intervju, pomislila sam na svoju prabaku ili, kako ju ja već zovem, nonu.

 Često mi je pričala zanimljive priče koje je izvlačila iz svoga bogatoga iskustva. Uvijek je u svakoj, pa i najružnijoj situaciji, našla nešto poučno.

 Rekla sam joj da bih željela da mi opet priča o Božiću svoga djetinjstva, a ona je odmah, kao u nekom vremeplovu, otputovala u prošlost.

      Nisam je ništa pitala, sama je počela pričati.

Nije bilo kao sada, nismo imali ništa što vi imate sada, a bili smo sretni i veseli…

 Kako si bila sretna, a nisi imala ništa? I kako to misliš, nisi imala ništa?

 Sjećam se jednog  Božića kad nas je mama posjela za stol i upitala hoćemo li za Božić napraviti svečani ručak ili ćemo starijem bratu poslati paket u vojsku. Nas sedmero braće  i sestara jednoglasno smo rekli: „Poslati paket bratu!“, a za božićni ručak imali smo palentu i kupus.

 Rastužila me njena priča, zamislila sam se u toj situaciji i shvatila kakva je  ljubav vladala u  obitelji.

Bila su to teška vremena kada nije bilo ni novaca, a ni hrane, kad se teško radilo da bi se prehranilo i preživjelo. Vidiš...tog smo Božića za ručak imali palentu i kupus, no meni je ostao u tako lijepom sjećanju. Makar i uz kupus, bili smo sretni što i to imamo, a još sretniji što smo znali da nam je stariji brat dobio lijep paket i da će on imati malo ljepši Božić.

 Jeste li kitili bor?

 Da, samo znaš, to su bila lijepa božićna drvca. Ako smo dobili kakav bombon, mjesecima bismo ga čuvali da ga objesimo na bor. Na boru su bili orasi, lješnjaci, a ponekad i kakva naranča, jabuka, bilo je raznih češera koje smo mjesecima pripremali... Mi smo se veselili praznicima prvenstveno zato što smo znali da će biti svečaniji ručak i nešto slatko.

 Kakve ste imali slastice?

 Uvijek bi se napravio nekakav kolač, najčešće orehnjače i štrudel od jabuke ili sira. Nije bilo namirnica kakvih imamo sad, no veselili smo se tome što imamo. Za ručkom i večerom često smo zajedno pjevali. Nije bilo ni televizora, ni radija, mi smo sami radili koncerte.

 Pretpostavljam da ste išli na polnoćku?

 Ma jedva smo čekali, to nam je bio kao odlazak na bal.Uvijek smo se lijepo obukli i, nakon šta smo okitili bor, otišli na misu. Mi djeca smo se družili, cijelo selo je bilo veselo. Pjevali smo božićne pjesme, iako se nije smjelo, no kada je sreća, veselje i slava tako velika, niti jedan režim ju ne može slomiti.

  Veselo sam je gledala kako jede štrudel od malina koji sam joj donijela.U očima joj se vidjela sreća, ne zbog štrudela, nego zbog naše ljubavi. Uživala je u našoj ljubavi...Mislila sam da ću intervju završiti za koji dan, no nažalost, priče moje none su ispričane.

      Zaspala je zauvijek par dana nakon našeg razgovora... Ostavila mi je brdo divnih trenutaka, ljubavi za cijeli život, divnih zagrljaja i poljubaca, priča, smijeha i pjesme..

                                                                                                            Natalia Maslić, 8.a

Intervju s nonon Danicom

     Badnjak na kuću, Bog i Gospa u  kuću

   Božić je okupljanje puno obiteljske topline, bliskosti i ljubavi. Ovim intervjujem saznat ćemo na koji način je Božić slavila moja nona Danica, iz maloga bosanskog sela  Pavlovac, kraj Banja Luke.

KAKO SE U TVOJOJ OBITELJI SLAVIO BOŽIĆ?

Mi smo, u selu Pavlovac, kraj Banja Luke, u Bosni, slavili Božić na malo drugačiji način nego što ga slavimo danas. Bili smo siromašni,ali smo se jako veselili proslavi Isusova rođenja. Šestero braće, sestara i ja uvijek smo pomagali roditeljima. Moje sestre i ja sudjelovale smo u pripremi kolača, dok su braća odlazila s tatom u šumu po drva za ogrijev.

JESTE LI KITILI BOR I KUĆU?

Kuću posebno i nismo uređivali,ali smo uživali u kićenju smreke po koju je tata odlazio u šumu. Kitili bismo je šarenim papirićima i bombonima.

JESU LI SVI SUDJELOVALI U PRIPREMAMA ZA BOŽIĆ?

Kao što sam već spomenula, uvijek smo pomagali roditeljima.Za božićni ručak spremali smo puricu, koju smo sami uzgojili, s mlincima, a za desert suhe kolačiće te pitu s medom i orasima.

JESTE LI ODLAZILI U CRKVU NA POLNOĆKU?

Na Badnjak smo uvijek odlazili u crkvu.Crkva je od našeg sela bila udaljena 5 km, stoga sam, zajedno s obitelji i prijateljima, odlazila pješice. Dobro se sjećam, uvijek je bilo puno snijega pa smo se putem grudali i dobro se zabavljali.

JESTE LI IMALI NEKU POSEBNU TRADICIJU?

Da, naravno! Tata i braća odlazili bi u šumu posjeći drvo dugačko 2 m, koje smo mi zvali badnjak.Tata bi ga ostavio ispred kuće. Na Božić tko bi se prvi probudio, izišao bi van te dignuo badnjak na kuću. Nakon toga pokucao bi na vrata, ukućani bi otvorili, a on bi rekao:“Hvaljen Isus i Marija!“Ostali bi mu otpozdravili: „Badnjak na kuću, Bog i Gospa u kuću.“                                                                                        

                                                                                                                             Lea Brnečić, 8.a

 Razgovor sa susjedom Lucijom

Najvažnije nam je Božoć provesti

 u krugu obitelji

      Božić je topao obiteljski blagdan kojim slavimo rođenje Isusa Krista. Nažalost, sve se manja pažnja pridaje pravoj biti Božića, a više se brine o tome kakav će se poklon kupiti svojim bližnjima. Svoju susjedu Luciju, koja je rođena u Varaždiniskim Toplicama, ali je trideset i tri godine provela u predivnoj alpskoj državi poznatoj po čokoladi, jezerima i satovima, Švicarskoj,  priupitala sam nekoliko pitanja o načinu obilježavanja Božića u Švicarskoj.

- Kako ljudi provode sam Božić?

   - Na Badnjak se naprave svi veći poslovi, ukrašavanje domova i priprema jela. Na Božić uža se obitelj nađe na večeri, veseli i  razmjenjuje darove. Dan nakon Božića posjećuju se prijatelji. 

- Koja se hrana jede na Badnjak i Božić?

- Za Badnjak se jede pečena riba s raznim prilozima i fondy, jelo koje je tekuća mješavina raznih švicarskih sireva. Za Božić jede se pečeno meso s prilozima od suhe riže, kroketa, krumpira, šljiva, smokava i raznog povrća.

- Kakvi su vjerski običaji u Švicarskoj?

- U Švicarskoj ima mnogo manje misa posvećenih Božiču nego ovdje. Nema misa zornica ili nedjelja došašća. Ali zato svi odlaze na ponoćke i tako dočekaju Božić.

- Kako se ukrašavaju domovi i gradovi?

- Načini ukrašavanja puno se ne razlikuju.  Ulice su osvjetljene raznim lampicama i borovima. Snijeg tome daje poseban ugođaj. Domovi su ukrašeni cvjetnim ikebanama i svijećama. Na Badnjak, popodne, djeca kite bor i postavljaju jaslice. Kasnije se ispod bora stavljaju pokloni koji se navečer otvaraju.

- Koji se događaji organiziraju?

- Ne organizira se puno događanja jer ljudi vole provesti Božić s obitelji. Crkve organiziraju dobrotvorne koncerte, a u kazalištima se prikazuju razne božićne predstave i priredbe.

- Imate li što poručiti čitateljima ovog intervjua?

- Želim im svima sretan i čestit Božić i da ga provedu zajedno sa svojim najmilijima,  u pravom duhu Božića.

Valentina Dukić, 8.a