Sjećanje na književnoga velikana
Autor: Vlatka Crnković, 20. 3. 2014.
Prije sto godina, 17. ožujka 1914., svijet je napustio velikan hrvatske književnosti, Antun Gustav Matoš, jedna od najutjecajnijih osoba na području književnosti, zahvaljujući kojoj imamo književnost kojom se možemo ponositi. Upravo se njegova djela smatraju prijelomnim trenutkom u povijesti hrvatske književnosti. Smatra se da je Matoš trgnuo hrvatsku književnost iz neke faze mirovanja i uveo ju u maticu svjetske pisane riječi. Također bio je i veliki hrvatski domoljub te, gdje god je boravio po svijetu, veličao je svoje podrijetlo i uvijek se rado vraćao u Zagreb.
Najvažnija njegova djela su: Iverje (pripovijetke,1899.); Novo iverje (pripovijetke, 1900.); Ogledi (1905.); Vidici i putovi (putopisi, 1907.); Umorne priče (1909.); Pečalba (1913.); Feljtoni i eseji (1917.) i Pjesme(1923.).
Nakon rođenja njegova primalja majci je rekla: Ovaj vaš mali bit će veliki čovjek, njegovo ime će se mnogo spominjati, ali - mnogo će i trpjeti. I zaista, svaki ljubitelj pisane riječi danas svjedoči da su se njene riječi obistinile, jer A. G. Matoš iznimnom je snagom svoje nedaće, patnje i žrtve pretvarao u snažnu bujicu hrvatskoga jezika i time ostao s nama zauvijek.
Napisao: Leon Matijević, 7.a
